Tijekom ljetnih mjeseci mnogi odlaze na toliko željeni godišnji odmor kako bi napokon ostvarili sve planove i želje smišljane tijekom „radnih“ mjeseci. Opuštanje na nekoj od bezbrojnih plaža i destinacija na obali, uz ugodne jezerske krajolike, planinske vrhove ili pak toplice i wellnes odredišta samo su neki od užitaka kojih se niti ove godine ne želimo odreći.
Pa, napokon je došlo vrijeme odmora, razonode, uživanja i opuštanja. No, valja imati na umu da dok se mi prepuštamo „ljetnim radostima“, neke druge vrste, kopnene i morske, prepuštaju se „ljetnim aktivnostima“, nerijetko nama i ne baš ugodnim. Stoga i tijekom razdoblja opuštanja treba biti na oprezu, naročito ako su s vama i djeca. Stoga vam, u slučaju bliskog susreta s, primjerice crnom udovicom, poskokom, meduzom, vlasuljom, ježincem ili pak insektom, donosimo nekoliko savjeta i naputaka što učiniti u datom trenutku.
Ugriz crne udovice
Crna udovica, na čiji se spomen, bez obzira što njezin otrov nije smrtonosan i uglavnom napada u samoobrani, mnogima diže kosa na glavi te izaziva jezu i strah, najotrovniji je pauk u Europi. Na žalost, ima je i kod nas i od lipnja do rane jeseni može je se zateći u prirodi u Istri, Dalmaciji, primorju i na otocima. Kako se u ljetnim mjesecima i mnogi turisti nalaze u prirodi, pojačani oprez u susretu s okruglasto smeđe-crnim tijelom prekrivenim pjegama u bojama koje variraju od žutonarančaste do crvene i više je nego poželjan. Ugriz pauka uglavnom je bezbolan i gotovo neprimjetan, dapače, većini se čini da su se tijekom boravka u prirodi uboli na trn, vlat trave, sijeno pri radu u polju i sl… Tek kad se mjesto ugriza od početnog crvenila proširi na bijeli areal, površine do 5 cm, vrijeme je za akciju, jer, desetak minuta nakon ugriza počinju prvi neugodni simptomi, e bol u okolnim limfnim čvorovima, koja se potom širi u križa, leđa, trbuh, bedra i potkoljenice.
Bol se s vremenom intenzivira, mišići se počinju grčiti, a koža se znoji i postaje osjetljiva na dodir. Javlja se i razdražljivost, koja nerijetko dovodi do panike i osjećaja smrtnog straha. Mnogi nakon ugriza nisu u stanju stajati na nogama te nemirno leže i znoje se, dok oni koji i dalje stoje, drhte cijelim tijelom. I jednima i drugima lica su crvena i oznojena s tipičnom iskrivljenom bolnom grimasom. Zjenice su proširene ili sužene, vjeđe otečene te dolazi do slinjenja i suzenja. Mogući su i nagli porast krvpnog tlaka, ubrzano, površno i nepravilno disanje te ubrzani rad srca. Isto tako, mnogi imaju mučninu, povraćaju te osjećaju pritisak u prsima. Uz naborojane fizičke simptome, postoje i psihički koji se očituju kroz različite vizualne smetnje, delirij, halucinacije, anksioznost i nesanicu. Simptomi uglavnom traju dva do tri dana i onda se povlače.
Za potpuno ozdravljenje, odnosno oporavak, potrebno je i nekoliko tjedana, ovisno o dobi i stanju organizma. Veći rizik od komplikacija imaju djeca i stariji te srčani bolesnici. Smrtnost je ipak manja od 3 posto. Valja napomenuti da prve pomoći kod ugriza pauka nema te stoga treba potražiti pomoć liječnika koji će mjesto ugriza lokalno zbrinuti te eventualno provjeriti cijepljenje protiv tetanusa. Mogu zatrebati lijekovi protiv bolova i grčenja mišića te kalcijev glukonat. O primjeni specifičnog antilatrodektičnog seruma odlučuje liječnik, ovisno o mogućim kontraindikacijama. Preventivno bi trebalo izbjegavati mjesta na kojima prebiva crna udovica, o čemu se možemo informirati kod domicilnog stanovništva.
Ubod insekta
Alergijske reakcije na našem području uglavnom se javljaju od uboda pčela, stršljena, bumbara, osa i mrava. Nakon uboda pčele, koje kako i bumbari napadaju samo kada su uznemirene ili napadnute, u koži ostaje žalac s otrovom iz zatka koji bi trebalo što prije ukloniti. Stršljeni i ose pak agresivno napadaju i za razliku od pčele koja kad jednom ubode i ostane bez žalca ne može više napadati, oni ne ostavljaju žalac te stoga mogu i više puta napasti. Isto tako, otrov stršljena i ose znatno je toksičniji te su time i alergijske reakcije teže i ozbiljnije. Na mjestu uboda se pojavljuje crvenilo, oteklina i bol, kao posljedica reagiranja na otrov. Kod nekih se osoba javlja i sustavna alergijska reakcija odnosno urtikarija, reakcija slična kao pri kontaktu s koprivom, zbog čega se još i naziva koprivnjača. U drugom stupnju reakcije javljaju se simptomi poput glavobolje, mučnine, povraćanja, proljeva i nesvjestice. U trećem stupnju javljaju se problemi s disanjem, bol u prsima, otežano gutanje te poremećaj svijesti, dok se četvrti i najteži stupanj očituje potpunim kolabiranjem, gubitkom svijesti, padom krvnog tlak, modrom bojom kože i sluznice te nemogućnošću zadržavanja mokraće i stolice. Ako je riječ o jednom ubodu i reakcija na ubod je lokalizirana na jednom mjestu, treba staviti hladan oblog na mjesto uboda, no, ukoliko se oteklina i crvenilo, a time i bol nastave povećavati, potrebno je zatražiti pomoć liječnika koji najčešće propisuje kortikosteroidnu kremu i antihistaminske lijekove.
U slučaju sustavne alergijske reakcije, odnosno anafilaktičkog šoka, potrebno je što hitnije zatražiti liječničku pomoć i uz primjenu adrenalina, antihistaminiskih i kortikosteroidnih lijekova, takve osobe i hospitalizirati, isto kao što je to slučaj s osobama koje su već prije doživjele sustavnu alergijsku reakciju na ubod insekata poput oteklina mekih tkiva, osobito usnica, vjeđa ili sluznice usne šupljine te otežanog disanja.
Preporuka je svim osobama koje su doživjele anafilaktičku reakciju da sa sobom nose pribor za samopomoć, odnosno adrenalin koji se primjenjuje autoinjektorom, tablete antishistaminika i eventualno kortikosteroida te da što prije potraže liječničku pomoć.
Kako bi izbjegli ubode izbjegavajte hodati bosi, odjeću jarkih boja i intenzivne mirise jer privlače insekte, izbjegavajte brze pokrete poput mahanja rukama u blizini insekata, jer potiču njihovu agresivnost i osjećaj ugroženosti. Ne jedite na otvorenom hranu intenzivnog mirisa poput slatkog voća, salama i sl., te pazite na čaše u kojima su sokovi jačeg mirisa, jer insekti znaju upasti u njih. Kante za smeće držite zatvorenima, kao i vreće za smeće na otvorenom prostoru, a na prozore stavite zaštitne mreže koje sprječavaju ulazak insekata. U prirodi se koristite repelentima, odnosno sredstvima koja odbijaju insekte.
Ugriz zmije
Na području Hrvatske obitavaju dvije vrste otrovnih zmija, poskok i riđovka, a obje karakterizira trokutasti oblik glave, uske eliptične oči, kraće i zdepastije tijelo nego u neotrovnih zmija te tamna vijugava crta koja se proteže od glave do repa, odnosno Kainov znak. Poskok je prepoznatljiv i po tipičnom roščiću na vrhu nosa.
Ugriz zmije karakteriziraju dvije ubodne ranice, udaljene oko 6 do 8 milimetara, no u nekim slučajevima može biti samo jedna ranica ili tek ogrebotina. Nakon nekoliko minuta, kod nekih i nakon nekoliko sati, na mjestu ugriza se javljaju oteklina i oštra bol, potkožna krvarenja ili pak krvavi mjehurići. Javljaju se i opći simptomi poput glavobolje, vrtoglavice, nesvjestice, mučnine i povraćanja, a nakon nekog vremena oteknu i regionalni limfni čvorovi. U slučaju šoka, koji je najčešće i glavni uzrok smrti, dolazi do pada krvnog tlaka i ubrzanog rada srca, koža je orošena znojem, hladna i blijeda te može doći do zatajenja disanja.
I u slučaju ugriza neotrovne i otrovne zmije, svakako treba potražiti pomoć liječnika. Ukoliko ste uvjereni da je zmija neotrovna, isperite ranu vodom, stavite sterilnu gazu i zavoj te se javite liječniku koji će provjeriti ugriz te omogućiti cijepljenje protiv tetanusa. Ako je pak riječ o ugrizu otrovnice, osoba treba strogo mirovati, dio tijela na kojem je ugriz treba imobilizirati, a ranu prekriti sterilnom gazom. Oko 5 do 10 centimetara iznad mjesta ugriza treba podvezati ekstremitet elastičnim zavojem i stiskom koji bi trebao spriječiti venski i limfni protok, a time i onemogućiti širenje otrova, no, ne smije se prekinuti arterijski protok. Unatoč uvriježenom mišljenju ne preporučuje se isisavanje otrova ili drugi postupci poput stavljanja leda, trava i masti, zarezivanja ili paljenja rane i sl. Osobu je što prije potrebno odvesti u zdravstvenu ustanovu. Naime, protuotrov se daje isključivo u tim ustanovama jer je njegovo davanje rizično.
Napad zmije možete spriječiti da joj se ne približavate i ne dirate je čak i kad je mrtva, nosite prikladnu obuću, hodate uhodanim stazama i budete iznimno oprezni ako se krećete po stijenama i kamenjarima.
Ubod meduze
U Jadranu živi nekoliko vrsta otrovnih meduza od kojih su najpoznatije uhati klobuk, morska mjesečina i morsko pluće. Meduze koje pripadaju redu žarnjaka, želatinozna su stvorenja, građena uglavnom od vode te nemaju preciznu kontrolu vlastitog kretanja pa uglavnom plutaju nošene morskim strujama. Meduze imaju duge lovke sa žarnim stanicama koje luče otrovni sadržaj. Prilikom dodira, najčešće tijekom plivanja, izbacuju se žarne niti poput harpuna, koje ubadaju tkivo koje ju je dodirnulo i prenose otrov. Otrov meduze kod čovjeka izaziva prodornu bol sličnu boli od opekline, zatim crvenilo i osip kože, oteklinu te pojavu mjehurića. Osip je najčešće ograničen na područje kože koje je bilo u kontaktu s meduzom, dok je ubod vidljiv od nekoliko dana do nekoliko tjedana. Mogu se razviti i sekundarne infekcije rane kao i promjene poput ekcema praćene jakim svrbežom te krasta i promjena boje kože (smanjena ili pojačana pigmentacija). Nakon uboda bitno je ostati miran i ne trljati mjesto uboda jer se time otrov dodatno utrlja u tkivo. Mjesto uboda treba isprati morskom vodom, nikako slatkom koja pojačava osjet bola, dok se lovke mogu pokušati odstraniti pincetom, a nikako prstima. Mjesto uboda je dobro isprati i octom ili alkoholom, jer blokiraju „neeksplodirane“ žarnice. Postoje lijekovi, kreme i masti koji smanjuju upalu i svrbež, odnosno kortikosteroidni i antihistaminski preparati, no, njihovo korištenje je dozvoljeno i poželjno uz liječničku uputu i nadzor. U slučaju bliskog susreta s rukom ili nogom, treba ih imobilizirati.
Ubodi u području očiju, lica, usta ili genitalija zahtijevaju hitnu medicinsku pomoć, jer, primjerice ubod u području očiju, a što izaziva lokalnu upalu, crvenilo, oteklinu i suzenje, može biti jako opasan i uzrokovati trajno oštećenje vida. Zato se ubodi oka moraju temeljito isprati tekućom vodom, ne morskom te što prije potražiti liječničku pomoć. Ubodi u području usta mogu uzrokovati velike teškoće s disanjem i gutanjem pa je nužno što prije doći do najbliže zdravstvene ustanove.
U rijetkim slučajevima može doći do opće alergijske reakcije i šoka koji se manifestiraju poteškoćama u disanju, općom slabosti, glavoboljom, povraćanjem, grčenjem mišića i promjenama tjelesne temperature i svijesti. Tada je zbog ozbiljnosti stanja nužno unesrećenog što prije dovesti do najbliže zdravstvene ustanove, a u međuvremenu, ako je potrebno, provesti postupak oživljavanja.
Važno je napomenuti da i mrtva meduza može opeći, pa ukoliko ju nađete na obali nikako je ne dirajte rukama.
Ubod vlasulje
Vlasulje nalikuje morskom bilju, a pripadaju redu žarnjaka. Uglavnom su pričvršćene na morsko dno. U Jadranu su česte smeđa i crvena vlasulja, dok je izrazito otrovna zelena vlasulja rijetka. Vlasulje na svojim lovkama, odnosno krakovima sadržavaju žarnice ispunjene otrovom. Pri dodiru s vlasuljom osjeti se ubod poput žalca, a bol ne mora biti jaka. Nakon nekoliko minuta na koži se pojave crveni krugovi i osip koji obično nestanu tijekom jednog dana. Katkad se mogu javiti i mjehurići na koži, a zbog svrbeža nije rijetka ni sekundarna infekcija kože. Liječenje je simptomatsko, odnosno ubod se treba isprati morskom vodom i kućnim vinskim octom, može i alkoholom, dok liječnici u slučaju jačih simptoma propisuju antihistaminske i kortikosteroidne preparate. U težim slučajevima, ako je zahvaćena veća površina kože (najčešće kod djece), može se javiti mišićna bol, povišena temperatura, povraćanje i gubitak svijesti. Tada je nužno zatražiti hitnu medicinsku pomoć.
Ubod morskog ježinca
Morski ježinci spadaju u razred bodljikaša, a imaju okruglo tijelo izvana pokriveno oštrim bodljama. S obzirom da borave na morskom dnu, kupači ih najčešće nagaze, pri čemu se bodlje lome i prodiru duboko u tkivo, gdje mogu zaostati i uzrokovati dodatne komplikacije u vidu gnojenja, stalne boli i sl. U rani se obično vide polomljeni djelići bodlji, a na mjestu koje je potrebno dezinficirati alkoholom ili antiseptikom, vide se crvenilo i oteklina. Ukoliko ste spretni, sterilnom iglom koja se može kupiti u ljekarni, probajte izvaditi bodlje. Nakon toga mjesto uboda treba zaštiti sterilnom gazom ili flasterom te mirovati ukoliko postoji puno uboda u stopalo i petu. Ukoliko pak niste vični vađenju bodlji ili ih uopće ne vidite jer su prodrle duboko u tkivo te ukoliko je došlo do gnojenja rane, najbolje je odmah se javiti liječniku. Spriječiti ili pak umanjiti nezgode s ježincima možete nošenjem plastičnih sandala, naročito djeca.
Ugriz i kontakt s otrovnim ribama
U Jadranskom moru žive i ribe koje imaju otrovne bodlje u perajama, repu ili na škržnim poklopcima kao i ribe otrovnog ugriza.
Spomenimo paukovke, kojima pripadaju pauk žutac, crnac, bijelac i mrkulj i koje najčešće borave na pjeskovitom dnu, zatim škarpinke, u koje spadaju škarpina, škrpun, crvena škrpinica itd te ražolike ribe, odnosno goluba kosira, ražu žutulju itd. Njihov je otrov vrlo jak, naročito najmanjeg, ali najotrovnijeg pauka žutca, a po djelovanju je sličan zmijskom otrovu. Bol koja se javlja žestoka je, pulsirajuća, širi se od mjesta uboda koje otiče i mijenja boju tkiva od sasvim bijele preko crvene do tamnomodre, a mogu se pojaviti i mjehurići. Ranu treba isprati, a ostatke otrovnih bodlji odmah izvaditi. S obzirom da je otrov termolabilan, odnosno osjetljiv na povišenu temperaturu, ubodeni dio tijela bi trebalo uroniti u vruću vodu koliko možete izdržati, a da se ne opečete, jer prag bola iznosi oko 46°C i to na 30 do 60 minuta. Kod težih slučajeva uboda ribe pauka mogu se javiti vrtoglavica, opća slabost, znojenje, povišena tjelesna temperatura, nesvjestica te problemi s disanjem i radom srca. Unesrećenog treba što hitnije odvesti u najbližu zdravstvenu ustanovu te ukoliko je potrebno provesti postupak oživljavanja. Ako su rane kod uboda veće u vidu razderotina, nužno ih je kirurški obraditi u zdravstvenoj ustanovi. U slučaju sumnje na sekundarnu infekciju rane, također se treba javiti liječniku.
Murina je pak vrlo agresivna riba otrovnog ugriza koja najčešće napada ronioce ako je uznemire. Na mjestu ugriza javlja se crvenilo, oteklina, jaki bolovi, grčevi i otežano disanje. S obzirom da je i ovaj otrov termolabilan, mjesto ugriza treba uroniti u toplu vodu, a ranu poslije dezinficirati i prekriti sterilnom gazom. Ukoliko nemate gazu, ranu ostavite otvorenu. Ugriz murine potrebno je kirurški obraditi u zdravstvenoj ustanovi te dalje postupiti po uputama liječnika.